U Teheranu predstavljena knjiga akademika Drage Štambuka „I nema više mora“

 

U Teheranu je 13. ožujka 2023. predstavljena knjiga akademika Drage Štambuka, hrvatskog pjesnika i veleposlanika u Iranu – njegova treća u perzijskom prijevodu, naziva „I nema više mora“. Ugledni iranski nakladnik Farhangan u svojoj je prepunoj modernoj knjižari, uz nazočnost brojnih veleposlanika i javnih osobnosti, organizirao predstavljanje. Uz autora, sudjelovali su glasoviti iranski televizijski voditelj Siavash Aghadayie, prevoditelj Seyed Javadi, te teoretičar kulture Kamiar Abedi.

Nakon što je Aghdayie predstavio Štambuka, nazočnima se obratio autor koji je uoči iranske Nove godine 1402., tzv. Nowruza, zahvalio svima zaslužnima za izlazak knjige izrazivši neskrivenu radost da je po treći put prenijet u jezik velikih pjesnika Ferdowsija, Attara, Rumija, Saadija i Hafeza. „U vrijeme kada se priroda budi s proljećem poezija je znak vitalnosti“, kazao je Štambuk, usporedivši paralelni rast prirode s umjetničkim stvaranjem. Izrazio je ponos zbog činjenice vezivanja dvaju drevnih i udaljenih jezika i naglasio činjenicu da su tisuće riječi u starom hrvatskom čakavskom idiomu identične perzijskima, vežući tako lingvistički današnju hrvatsku domovinu s predmnijevanom pradomovinom.

O Štambukovu pjesništvu govorio je prevoditelj Javadi usporedivši ga s djelima iranskih modernih pjesnika Sohraba Sepherija, po pitanju spajanja prirode s mitom, te Ahmeda Shamlooa glede stoičkog odnosa prema smrti. Štambuka je nazvao i putnikom koji zna da se ljudi svih kultura i religija suočavaju s bitnim temama na isti način; okrstio ga je i velikim humanim pjesnikom današnjice koji premda iskusan i odrastao ima nježno srce Maloga princa što je u stanju trajne privrženosti i posvećenosti jednoj jedincatoj dalekoj ruži; brinuvši o potonjoj cijeli svoj vijek predade joj na kraju i svoj život.

Kamiar Abedi istaknuo je starodrevne veze Perzije i Hrvatske, od staroiranskih naziva Hrvat, do imena ban za vladara među Hrvatima, te šahovnice i povijesnih činjenica o staroj Harvatiji ili Arachosiji kao dijelu Perzijskoga carstva.

Pjesme su se čitale na tri jezika: hrvatskom, engleskom i perzijskom, a publika je čitanje nagrađivala snažnim pljeskom. O predstavljanju su izvijestili brojni iranski mediji.